Prof. David Kamhi
RIJEČI SA PROMOCIJE KNJIGE PROF. DR MUHAMEDA NEZIROVIĆA "JEVREJSKO - ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST"
(PAGES FOR THE "THE PRINCE OF ASTURIAS")
Sefarad 92 str. 213-217
Dame i gospodo,
Dragi gosti,
Veoma mi je drago da, u okviru manifestacije "SEFARAD '92", mogu da predstavim knjigu našeg uvaženog sugrađanina, prof, dr Muhameda Nezirovića, "Jevrejsko - španjolska književnost". Knjiga je priređena za štampu još prije rata, ali smo tek sada u prilici da je promoviramo, pošto se nalazimo u ratu, i trpimo agresiju.
Knjiga se pojavila u godini 1992. kada Svjetska sefardska zajednica, pa i naša bosanska, obilježava 500 godina od protjerivanja Jevreja iz
213
Španjolske i Portugala.
Poznato je da se o Sefardima u svijetu pisalo mnogo, kao i o Sefardima B i H. U nizu takvih knjiga jedna od najhitnijih je poznatog sarajevskog nadrabina dra Morica Levija "Die Sefardim in Bosnien". Autor, koji je živio u Sarajevu prije drugog svjetskog rata, i koji je život okončao u konc-logoru, bio je jedan od najobrazovanijih sarajevskih nadrabina. Pored niza radova koji su naučno tretirali ovu oblast, pojavio se i veliki broj epigonalnih autora koji su mnogo puta ponavljali već poznate stvari. Profesor dr Nezirović je prvi detaljno i sistematično opisao bosansku sefardsku zajednicu.
To je obimna knjiga, napisana na 655 stranica, čiji naslov obuhvata odgovarajuće naučno djelo, zasnovano na obimnom istraživačkom radu. Autor, dr Muhamed Nezirović, rođen u gradu Sarajevu, u kojem je, ne tako davno, svaki peti Sarajlija govorio "džudeo espanjol" (jevrejsko-španski), potpuno je odgovorio pomenutim zahtjevima. Želio je da ovim djelom oda dužnu poštu svim piscima na ovom jeziku, koji su široj čitalačkoj publici ostali nepoznati, ali ne zato što nisu bili talentirani, ili što nisu imali snage da svojim mislima plijene pažnju drugih, nego zato što je jezik kojim su govorili bio nerazumljiv većini slovenskih stanovnika B i H. To je, zapravo, bio pravi gubitak, jer da nije bilo tako, pred čitaocima bi se otvorio jedan novi, nepoznati svijet, pun ljepote i posebnosti.
Taj čarobni svijet bosanskog sefardskog stvaranja upravo nam otvara ova knjiga, koja je otkriće ne samo za nas, nego i za poznavaoce i za laike koji se zanimaju za bosanske Sefarde. Bez obzira na to što su oni dio Svjetske sefardske zajednice, pa time i svjetske kulturne baštine, po naslijeđenom jeziku, običajima i kulturi oni su prije svega starosjedioci u Sarajevu i B i H. Oni su zapravo, pravi Bosanci, pa se, pored jezičkog subdioma, razlikuju i po mentalitetu od ostalih Sefarada. Autor je to ne samo zapazio, nego i detaljno opisao. I ne samo to, on je imao namjeru da nam ovom knjigom
214
ponudi priručnu enciklopediju sefardskog stvaranja na ovim prostorima.
Smatram da ni jedna sefardska zajednica u Evropi nije dobila ovako kapitalno djelo, koje na veoma sistematičan način govori o njoj samoj. Knjiga je puna podataka o kojima se do sada nije ni govorilo ni pisalo, a kad ovo kažemo - prije svega mislimo na obim stvaralaštva bosanskih sefardskih pisaca. Niko do sada nije niti poznavao, niti analizirao kratke priče Benjamina Pinte, Avrama Romana Bukija, Šmuela Romana, Laure Papo Bohorete i Isaka Pape. U knjizi se opširno analizira rad Kalmi Baruha, našeg najvećeg hispanologa. Do sada niko nije pronašao raznolikost iskazanih mišljenja ili ambivalentne sudove ovog stvaraoca. Sto se tiče "Romansera", autor je prikupio i analizovao sve najvažnije romanse, donesene iz Španije, i utvrdio da je od 50 - 55 poznatih romansi, u B i H otkriveno 20. Autor je također utvrdio važnost "koplas-kupleta pučkih propjevki", a što se tiče same Bohorete, veoma je uspješno povezao njen život sa njenim stvaralaštvom -promašen brak, neslaganje sa okolicom koju je intelektualno nadmašila za cijelu generaciju. Tu je i popis svih njenih dramskih i poetskih radova za koje se do sada veoma malo znalo, te popis mjesta gdje su se njena djela izvodila.
U knjizi je pomno opisan i život Javer eff. Baruha i dat kompletan opis njegovih djela. Isto to odnosi se i na stvaralaštvo Sabetaja Djaena, značaj djela rabina Davida Parde koji je, između ostalog, uradio mnogo na olakšavanju učenja hebrejskog jezika, itd.
Prof. Nezirović je istakao ljepotu i umjetničku vrijednost poezije Haima Altarca, koji do sada uopšte nije bio ozbiljno tretiran u ovakvoj literaturi. Tu je zatim i detaljan opis ličnosti i djela Zeki eff. Rafaela Atijasa (1843 - 1916), visokog turskog činovnika, te njegov odnos prema kabali.
Abraham Kapon ABAC je autor pjesme Španiji. Analiziravši je, prof. Nezirović pravilno zaključuje daje ona, u stvari, jasno izražen stav bosanskih Sefarda u odnosu na Španiju.
215
U djelu prvi put saznajemo i o autorima čija su djela izvođena izvan Sarajeva, a upoznajemo i autora Leona Fincija, prvog bosanskog Sefarda koji je napisao kazališno djalo "El Judio Fujido" (Izbjegli Jevreji)
Do sada se malo znalo o sefardskim poslovicama bosanske provenijencije. Mnogi su ih samo sakupljali, alije autor uočio njihovo pravo značenje i vrijednosti. Iz svega proizilazi da se pred nama nalazi djelo od kapitalne važnosti koje obuhvaća, sistematizira i analizira ogromnu materiju koja tretira bosanske Sefarde. Od posebnog značaja je da autor nije zanemario nijedan pisani izvor, napisan na bilo kojem evropskom jeziku bez obzira na period, a evidentno je da je prije pisanja knjige veoma dobro, osim španjolskih, konsultirao portugalske i katalonske izvore.
Želim naglasiti i upozoriti na još jednu veoma značajnu činjenicu: bez obzira na to što je djelo napisano za dobre poznavaoce sefardike, veoma lako ga mogu čitati i njime se služiti i oduševiti i ostali brojni čitaoci koji ovu materiju tek ovlaš poznaju. Svakom čitaocu koji pročita barem deset stranica ove knjige je jasno da je tekst nabijen dubokom ljubavlju i velikim poštovanjem prema Jevrejima Sefardima, što joj daje duboku ličnu i emocionalnu dimanziju. To i ne začuđuje, s obzirom na to da autor potiče iz porodice čiji su članovi govorili džudeo-espanjol, jezik koji je u Sarajevu bio u upotrebi čak i prije II svjetskog rata kao merkanfilni. Ovaj jezik autor je proučio do tananih detalja - subdioma pa razlikuje donjogradski sarajevski i gornjogradski više narodni, a donjogradski je jezik školovanih ljudi u kojem susrećemo utjecaje i drugih jezika, posebice francuskog, te pomodne izraze koje gornjogradski nije poznavao, ali u kojem je bilo više turskih, grčkih i čisto bosanskih riječi.
I na kraju, poznato mi je da je autor, prije nego što je napisao ovu knjigu, nominiran za nagradu "Princa od Asturije", jednu od najvrijednijih nagrada koja se dobija u Španiji za dostignuća od visokog literarnog značaja. Samo za ovu knjigu autor je zaslužio ovu nagradu.
216
SUMMARY
Pages for the "The Prince of Asturias" on the occasion of promoting the book "The Jewish - Spanish Literature" by Prof. Muhamed Nezirović, Ph.D.
I think that no Sephardic community in Europe has got such a masterpiece which, in a very systematic way, speaks for itself. The book is full of data not even mentioned until now. And when I say that I have in mind the volume of creativity of the Bosnian Sephardic Writers. Nobody until now has either known or analized short stories of Benjamin Pinto, Avram Romano - Buki, Šmuel Romano, Laura Papo - Bohoreta and Isak Papo.
* The speech made on the occasion of promoting the book "The Jewish - Spanish Literature" by Prof. Muhamed Nezirović, Ph. D. Within the manifestation SEPHARAD '92, September 11-13, 1992.
217