Dr. Isak Papo
TURCIZMI U JEVREJSKO – ŠPANJOLSKOM SEFARADA BiH
(TURKISH ELEMENTS IN JUDEO – SPANISH OF THE SEPHARDIM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA)
Sefarad 92 str. 241-253
Kao iostali balkanski jezici, i jevrejsko - španski duguje najviše turskom jeziku u pogledu rečnika. Turski elementi, koji su mnogobrojniji, daju uz to rečito svedočanstvo o asimilaciji španskih Jevreja orijentalnoj sredini. Sve oblasti njihovog spoljnjeg života primile su boju sredine, koje se verno ogledaju u turskim izrazima govorenog jezika.
Kalmi Baruh
Premda se u naslovu ovog referata spominju samo turcizmi u jevrejskošpanskom jeziku smatramo da je potrebno kazati nekoliko riječi o
241
dijaspori španskih Jevreja, nazivu jevrejskošpanskog jezika, te nazivu Spanije i samih izgnanih Jevreja.
Ukratko ćemo navesti neke pojedinosti o naučnim radovima i istraživačima jevrejsko - španskog jezika.
i Lično smo proučavali tuđice u govornom jevrejskošpanskom jeziku u B i H odnosno Sarajevu i to posebno hebraizme i turcizme. Opsežne studije o tim tuđicama nagrađene su na Konkursu Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije. U ovom kratkom referatu ograničićemo se samo na prikaz manjeg broja turcizama radi ilustracije zanimljivih jezičnih adaptacija turskih izraza španskom jeziku.
Poslije gotovo dva milenija življenja Jevreja na Pirinejskom Poluostrvu i značajnom njihovom doprinosu nauci i privredi zemlje izgnani su iz nje ponijeli sobom jezik, pjesme, način ishrane i mnoge druge manifestacije života. Dijaspora počinje EDIKTOM katoličkog Kraljevskog para Izbele Kastiljanske i Ferdinanda Aragonskog, potpisanog 31. marta 1492. godine u Palati Alhambra kod Granade, kojim se naređuje da u roku od četiri mjeseca tj. do kraja mjeseca jula "svi Jevreji moraju napustiti sve gradove, mjesta i sela naše Države".
Radi ilustracije uzroka za donošenje EDIKTA dajemo u nastavku (našem prevodu) tekst objavljen u Pogovoru romana "The Marranos" Liliane Webb ':
"Kada smo bili obavješteni da izvjestan broj loših kršćana naših kraljevina, zbog njihovih brojnih odnosa sa Jevrejima, istrajavaju u judaiziranju naše svete katoličke vjere, Mi smo naredili, na Cortesu u gradu Toledu 1480. da Jevreji moraju imati odvojene nastambe u gradovima, varošima i selima naših država.Tako ih zatvorili u judarias u nadi da će ovo odvajanje dokrajčiti naše poteškoće. Pored toga, naredili smo osnivanje
242
inkvizitorskog tribunala u našim kraljevstvima i pokrajinama. Ovaj tribunal je djelovao dvanaest godina i već donio presude mnogim okrivljenjima. Kako je poznato, velika je šteta koja se čini kršćanima i dalje nastaje kao posljedica njihovog učešća u mnogim običajima Jevreja, vidi se da oni na svaki način provode svoj plan subverzije u smislu odvraćanja od vjerovanja u našu svetu Vjeru, natjerati ih od vjerovanja, privući ih, preobratiti ih i izopačiti ih u mrsko vjerovanje, podučavajući ih u obredima i poštovanju njihovih zakona, tjerajući ih da se obrežu oni sami i njihovi sinovi, nudeći im nakvašeni kruh i jela od životinja zaklanih po njihovim obredima, nagoneći ih da poštuju Mojsijev zakon kao jedini istinit.
Sve to postaje jasno iz mnogih priznanja i izjeva učinjenih ne jedino od samih Jevreja, nego i od onih koji su bili zavedeni od njih i uvučeni u grijeh, prouzrokujući našoj svetoj katoličkoj Vjeri veliko zlo i štetu...
Iz tih razloga, te u saglasnosti i prema savjetu mnogih crkvenih dostojanstvenika, plemića i vitezova naših kraljevina i drugih učenih i savjesnih osoba, te poslije potrebnog razmatranja predmeta. Mi smo odlučili da naredimo da svi pomenuti Jevreji, muškarci i žene, napuste naše kraljevine i da se nikada ne vrate. Uz iznimku za one koji hoće da se pokrste, svi moraju napustiti naše teritorije prvog dana jula 1492. i da se nikada ne vrate pod smrtnom kaznom konfiskacijom svega što posjeduju..."
Izgnani Jevreji iz Španije su krenuli morem i kopnom, dok je manji dio uspio, novčanom naknadom, ostati još četiri godine u Portugalu. Sultan Bajazit II otvorio je širom vrata Otomanskog Carastva izgnanicima i naredio svim vezirima da ih prime.
Prema podacima iz knjige pok. sarajevskog nadrabina dr. Morica Levija2 u Sarajevu je već 1541. godine živio izvjestan broj španskih Jevreja, da bi 1565. godina bila osnovana vjerska opština. Uzimajući taj podatak u obzir Jevrejska opština u Sarajevu je proslavila 400 - godišnjicu svog opstanka 1966. godine.
243
U ovom uvodnom dijelu referata želimo iznijeti neka mišljenja o upotrebi španskog jezika u novoj sredini, njegovoj očuvanosti i nazivu.
U svojoj doktorskoj disertaciji3 Kalmi Baruh citira Gonsalva Illescasa 4 ovako:
"Llevaron (los Judios) de acá nuestra lengua, dy guardan, y usan della buena gana, y es cierto que en las ciudades de Salonique, Constantinopla, Alexandria y en Cayro, y en otras ciudades de contratación y en Venecia, no copran, ni venden ni negocian en otra lengua sino en Español".
"Oni (Jevreji) su odnijeli odavde naš jezik i na svaki način ga čuvaju i rado se njime služe, teje izvjesno da u gradovima Solunu, Konsatinopolu, Aleksandriji i u Kairu i u drugim trgovačkim gradovima i u Veneciji, ne kupuju, niti prodaju niti trguju na drugom jeziku nego na španskom".
U svom eseju o starom jevrejskom groblju 5 Ivo Andrić kaže:
"Iza svih tih nerazumljivih hebrejskih slova, kao i za tanke, ali od svakog zida tvrđe zavese, krije se onaj deo sefardskog života koji su oni održavali kroz duge vekove.
Druga takva zavesa, to je njihov španski jezik. Za više od četiri veka oni su čuvali i pazili taj divni materinski - maćuhinski jezik, iako nisu mogli da ga razvijaju ni da ga sačuvaju da se ne okameni i ne iskvari. Na njemu su pevali svadbene i ljubavne pesme i romanse iz rodne Andaluzije, njime se služili u intimnom i poslovnom životu".
Kalmi Baruh u disertaciji3 kaže da Spanjoli, (kako on naziva došljake u Bosnu iz Španije), nazivaju svoj jezik "Ladino", a prevođenje iz hebrejskog jezika "enladinar".
U nastavku o jeziku veli:
"izgleda da su Spanjoli ranije sa "ladino" nazivali govorni španski jezik, kojim su govorili za razliku hebrejskog, koji kod njih igra značajnu
244
ulogu.
Danas (tj. 1923. godine) se govorni jevrejsko - španski zove "español" ili "judio" (u Bosni djidio)".
Samuel Romano u disertaciji 6 daje već u samom njenom naslovu svoj stav po pitanju naziva govornog jezika, u "Dictionaire judeo - spagnol parle..."
Eugen Verber u studiji o jezicima Jevreja7 ne pravi pitanje od naziva jezika. Kod Sefarada jezik naziva: "žudeo - espanjol, đudezmo, ladino", a kod Aškenaza razlikuje tzv. "istočni i zapadni jidiš".
Isaac Yerushalmi, haham i profesor Biblije i semitskih jezika na Hebrew Union College-u u Cincinati-ju, u drugoj knjizi serije "Ladino Books" x, daje prednost nazivu jezika "Ladino" umjesto "Djudeo-espanyol" kojem se protivi, te isto tako izrazu "Djudezmo" kojim se služi druga grupa istraživača jezika i kulture Sefarada.
Haim Vidal Sephiha, šef katedre za judeo - španjolskog na Sorboni III u Parizu (on je i osnivač katedre 1984. godine), je bez sumnje najpozvaniji za naziv jezika kojim se služe Sefardi.
Pošto je preživio Aušvic i postao inženjer kemije, u želji da se jezici Jevreja sačuvaju, okreće se potpuno tom problemu. Diplomirao je hebrejski, diplomirao je jidiš i doktorirao je na Sorboni iz judeo - španjolskog. Pod njegovim mentorstvom više desetina kandidata rade naučne radove u četiri stepena naučnog karaktera.
Za "ladino" koji Sephiha naziva "judeo-espagnol calque", ustvari predstavlja "riječ po riječ" sa hebrejskog biblijskog ili liturgijskog teksta. Sephiha kaže da "je bila neka vrsta hebrejskog (ili aramejskog) odjenuta španskim jezikom".
Slični problemi postoje i u jidišu, naime, postoji govorni jidiš i tzv. Humesh-taytsh (naša pr. Humesh na jidišu je naziv za Petoknižje) koji se odnosi na prevod Biblije.
245
Prema Chapman-u 9 prvi istorijski narod koji je uspostavio vezu sa Pirinejskim Poluostrvom bili su Feničani. Prvi dolazak na Poluostrvo izvršen je u XI stoljeću p.n.e. Na feničanskom jeziku "Span" ili "Spain" znači "sakrivena (ili udaljena zemlja)".
Podanici kralja Salamuna su u X stoljeću p.n.e. plovili na feničanskim brodovima u Taršiš (Tartessus) po metale za gradnju Hrama i palate.
Prema Oksfordskom riječniku 10 Tartessus je grad na rijeci Reatis (danas Guadalquivir).
Prema jevrejskoj Enciklopediji l0 Herodot je locirao Tartessus iza Herakleovih Stubova što odgovara Gibraltaru.
NAZIVI SEF ARAD I SEFARDI
Potpredsjednik Jevrejske opštine u Lisabonu Sam Levi u jednom članku '' piše o riječi "Sefarad".
Kako navodi Levy, Ibersko poluostrvo (prema Jewish Encyclopedy) na hebrejskom jeziku Sepharad naziva istom od VIII stoljeća nove ere.
U 24, knjizi Biblije prorok Ovadija spominje tu riječ i doslovno kaže: "Izgnanicima Saperta i deportircima iz Jeruzalema koji obitavaju u Sepharad posjeduju gradove u Negevu".
Savremeni prevodi Biblije se ograničavaju na tome da tu riječ jednostavno ponavljaju.
Autor članka je mišljenja da se radi o gradu Sardisu na udaljenosti od 85 km od Izmira (Smirne) u Maloj Aziji što je našao u pomenutoj Enciklopediji i u ''Dictionnairearclieologique''p\iblüíovdnom u Jeruzalemu.
Mi smo našli u hebrejskom riječniku n za Sefarad prevod Spanien (Španija).
Jevrejski pjesnik u Španiji (XI st.) Jehuda Halevi uz ime dodaje riječ
246
Sefardi.
Istraživači jevrejsko - španjloskog kod nas
Israživanjem jevrejsko - španjolskog kod nas bavili su se domaći Jevreji i nejevreji.
Od Jevreja naročito ističemo dr. Kalmija Baruha i dr. Samuela Romana, koji su uradili svoje doktorske teze o jevrejsko - španjolskom, a od nejevreja dr. Augusta Kovačeca (iz Zagreba), te Mr. Alicu Pšorn-Knezović, koja je uradila svoj magistarski rad 13 te priprema i doktorsku tezu.
Dok su naprijed spomenuti naučnici svoje radove naučno fudirali i obradili, lično se amaterski ujključujem u iznalaženju brojnih tuđica u govornom jeziku.
Od spomenutih nejevreja, prof. Nezirović se pojavljuje sa kraćim referatima na međuparodnim kongresima, a prof. Kovačec analizirao govor dubrovačkih Sefarada.
Kalmi Baruh, pišući u svojoj disertaciji o neromanskim elementima u djudeo - espanjolu, kaže da u bosanskom svakodnevnom govoru tj. jevrejsko - španjolskom, nema toliko turskih izraza koliko u govoru Jevreja u Istambulu. Ali, ipak ne može da tvrdi da u Bosni nisu brojni turski elementi prisutni.
Dalje ističe "da se sa sigurnošću ne može odvojiti da li je neka turska riječ u jevrejsko-španskom pozajmljena direktno iz turskog ili pak iz srpsko-hrvatskog u kojem ima dosta turskih elemenata".
Sam moto ovog referata je uzet doslovno iz Baruhovih izvora, kako ih citira Vedrana Gotovac u publikaciji koju je, kao kustos Muzeja Jevreja B i H, napisala u povodu njene pripreme izložbe 1985. g. ?-
Samuel Romano je svoju disertaciju obradio u vidu riječnika, a o turskim elementima daje samo podatke o nekoliko desetina izraza, za koje
247
kaže da su mahom persiskog porijekla.
Od tuđica u jevrejsko - španjolskom obradio sam turcizme i hebraizme. Obje studije su nagrađene na Konkursima Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije u Beogradu.
U originalnom radu ' , nagrađenom na Konkursu Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije u Beogradu, obradio sam ukupno 333 turcizma i svaki prikazao primjerom njegove primjene: jednom rečenicom, jednom strofom pjesme, kratkom legendom i si. od čega:
265 imenica
39 pridjeva
13 glagola i
16 složenica.
Zbog obimnosti navedene studije o ograničenosti obima referata za ovaj skup, ograničićemo se na prikazivanje onih karakterističnih turcizama u kojima je došlo do određene adaptacije španskom jeziku.
Promjena turskih riječi
Preuzete turske riječi nisu ostale na nivou leksike nego su doživile izvjesne adaptacije. Radi ilustracije nekih pojava tj. fonetskih, morfoloških i drugih pojava, odabrali smo minimalni broj turcizama i svrstali ih u 7 grupa.
Fonetske pojave
U nekim riječima je došlo do promjene vokala ili konzonata ili pak oba.
248
jevr.-špan. turski srp.-hrv.
čurba čorba čorba
cimer kemer čemer
Čurba (f)... juha, čorbasto jelo Primjer: "Fazi mus una čurba di fižonis"
"Napravi nam grahovu čorbu" Tur.... čorba, sorba; pers. šurba, šurbag
čorba, masna voda dobijena vrenjem mesa Cimer (m)... prošiveni pojas oko pasa Primjer: "Lus ombris evan cimer"
"Muškarci nose pojas" 1 tur. ... kemer ... pojas Morfološke pojave
Dodavanjem određenih nastavaka stvoren je demunitiv ili plural. Deminutiv dobijen s nastavcima - ita ili itju
jevr.-špan. turski srp.-hrv.
burikita burek "burek
surupitju surup šurup
Burek (m) - pita savijača sa mesom
Burikita (f) - piroška s mesom
Primjer: "Fazimus unaskvantas buriktas"
"Napravi nam nekoliko piroški" Surupitju
Surupitju tur. . borek pita; pers. burek
Surupitju (m) Lijek u tečnom stanju Primjer: "In la apotéki si merka surupitju"
"U apoteci se kupuje tečni lijek" tur. ... surup
249
Plural dobijen dodatkom - is ili jus
jevr.-špan. turski srp.-hrv.
čakširis caksar čakšire
čulufjus zuluf solufi
Čakširis (m. pl.t.) - čakšire Čulufjus zuluf solufi
Primjer: "Akcrtati lus čulufjus"
"Skrati si solufe" tur. zuluf; pers. zulf uvojak, zalizak kose pored uha
Dodavanjem turskom infinitivu nastavka - ijar dobijen je infinitiv u špansko-jevrejskom.
jevr.-špan. turski srp.-hrv.
biginijar begenmek begenisati
Biginijer (v) - dopasti se Primjer: "II mansevu kali ki bigineji a la mučača"
"Mladiću se mora dopasti djevojka" tur. ... begenmek ... sviđati se, odabrati Druge pojave
Od španske riječi i turskog nastavka - iladži nastao je hibrid. Španska riječ "kal" (cal + kreč) s navedenim dodatkom dala je hibrid kaliladži što znači bojadžija tj. čovjek koji kreči zidove.
Radi pojačanja značenja neke karakteristike upotrebom i španske i turske riječi došlo je do tautologije.
Primjer: "Esti tavlin sta pizgadu-ćutuk"
"Ovaj sto je vrlo težak" ;
Turska riječ "kutuk" znači "panj, klada" U nekim riječima je došlo do metateze.
250
Primjer: "traji un poku di trusi"
"donesi malo turšije" Turska riječ glasi "tursu"
Od dviju turskih riječi dobijen je novi izraz s novim značenjem. Prvi primjer: "Džambizer sto di la fasfeča"
"Ogorčen sam zbog spleteke"
Od turske riječi "can" (džan) i druge "zenir" (pers. "zehr") što znači otrov, dakle otrovana duša tj. ogorčena.
Drugi primjer: "Esta persona es džamurlan" . "Ova osoba je vrlo snalažljiva"
Turski izraz "acami oglan" znači strano dijete, neiskusni početnik. Od arapske riječi "agamy" u učenju arapskog jezika, i turske "oglan" tj. dijete, nastao je turcizam u govoru bosanskih Muslimana izraz "adžami-oglan" sa značenjem "vrlo lijep i bistar dječak" za janičarske činovnike odvedene iz osvojenih zemalja i školovanih u Turskoj. Dakle, sa ovim novim značenjem je izraz ušao u jevrejsko - španjolskom.
Treći primjer: "Dil restoran la kumida si traji in il finaltasi" "Iz restorana se jelo nosi u seriji posudica za nošenje hrane"
Od turske riječi "jol" što znači put, staza, red, niz i riječi "tas" tj. tasa na vagi, dobijen jedan izraz "joltasi" tj. niz posuda.
Taj izraz je ušao u jevrejsko - španjolski direktno iz turskog jezika, Bosanski Muslimani zovu taj sklop posudica "meteriz", u našu je porodicu upotrebljavan kao rezultat višegodišnjeg boravka očeve porodice u Novom Pazaru, turskom Sandžaku.
251
1 Liliane Webb: "THE MERRANOS", Pocket Books, New York, 1982.
2 Dr. Moritz Levy: "DIE SEPHARDIM IN BOSNIEN" Druck und Verlag von Daniel A. Kajon, Sarajevo, 1911.
3 Dr. Kalmi Baruch: "DER LAUTSTAND DES JUDENSPANISCHEM IN BOSNIEN" Wien, 1923.
4 Gonzalvo de Illescas: "HISTORIA PONTIFICAL Y CATHOLICA", 1606
5 Ivo Andrić: "NA JEVREJSKOM GROBLJU U SARAJEVU", "Spomenica" 400 godina od dolaska Jevreja u B i H, Sarajevo, 1966.
6 Dr, Samuel Romano: "DICTIONNARE JUDEO-ESPAGNOL PARLE FRANCAIS ALLEMAND, AVEC UNE INTRODUCION SUR LA PHONETIQUE ET SUR LA FORMATION DES MOTS DANS LE JUDEO-ESPAGNOL", Zagreb, 1933.
7 Eugen Verber: "O JEZIKU, PISMU I KNJIZI JEVREJA", izdanje Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu, Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije, 1979.
8 "AKI YERUSHALAYIM", No. 43, Anyo 12-1991. Jerusalem
9 Charles E. Chapman: "A History of Spain", Collier Macmillan Canada, Toronto, 1950.
10 "ENCYCLOPEDIYA JUDAICA", vol. 15. S-U, Jerusalem, 1971.
11 Sam Levy: "SEPHARAD", "Los muestros", Periodique traesvi mestriel, Bruxelles, September, 1991.
12 M.D.Gross: "Hanilon Baschalem", Hebraischer Verlag "Menorah", Wien, 1924.
13 Alica Pšorn - Knezović: "Fonetika i fonologija židovsko-španjolskog govora u Sarajevu", Sarajevo, 1985.
14 Dr, Isak Papo: "Turcizmi u govornom jevrejsko - španskom jeziku sarajevskih Sefarada, Sarajevo, 1985.
252
SUMMARY
After a short introduction, the author first describes the exodus of the Spanish Jews and gives an insert from the Expulsion Edict issued by the Catholic kings Ferdinand and Isabel.
Then he stresses that the Spanish language has been studied especially by Kalmi Baruh, Samuel Romano and Alica Pšorn - Knezović. Since the time when Haim Vidal Sephiha established his chair at the Sorbonne III in Paris (1984) it has become quite clear that there is a difference between "Ladino" and "Judeo - Spanish", i.e. the language of the liturgical books translation and the spoken language.
From his own study of some Turkish words in Judeo - Spanish the author describes seven common examples and three special compounds of two or three Turkish words.
253