Prof. Dr. Mushin Rizvić
RIJEČ SA OTVARANJA IZLOŽBE KNJIGE, ČASOPISI I RUKOPISI, JEVREJSKA KULTURNA I DRUGA DRUŠTVA
Sefarad 92 str. 219-220
Čovjek je nasljednik svojih djela (Katha - Upanishad)
Dame i gospodo Dragi gosti,
Svaki jubilej je i prisjećanje, a godišnjica drevnog dolaska Jevreja u ovu bosansku zemlju vuče našu misao, i maštu, daleko u prošlost, kada je ovaj narod, pod prijetnjom, krenuo iz Španjolske u susret svojoj sudbini, prema prostorima njemu bliskog svijeta, koji će mu dati sigurnost života, poštovanje vjere i slobodu rada, sve ono što su ovi ljudi u Španjolskoj bili izgubili.
219
A oni su na te ponovo dosegnute životne i ljudske slobode, na susretljivost prijema i sugrađanstva u novoj domovini, obilato uzvratili onim vrlinama koje su donijeli sa sobom: radom kao uzorom i vještinom kao naputkom drugima, dovitljivošću koja je podsticala, marljivošću koja je pobuđivala na životnu utakmicu koja nosi zadovoljstvo djela i uspjeha na kraju. I zašto ne reći i to: uzvratili su i onom osobenom ljepotom riječi i pjesme, koja nosi radost, plemenitost i nadu, i prizvuk tople nostalgije za starom otadžbinom, nedaleku od očiju a toliko blizu srca, kao što je ljubav za ostavljenom dragom.
Razgledajmo ovu izložbu koja je u ovom povodu pripremljena. Ja vam nisam govorio o njoj, nego više u povodu nje. Ona će nam, kao i naučni skup, podstaknuti osjećanja bliskosti i razumijevanja za život, za stvaranje, za duh naših starih komšija Jevreja. S kojima smo proveli život, i sve naše radosti i tuge. Koji ćemo zajedno i nastaviti, makar u sjećanju, u evokaciji, kao iskrene topline i bliskosti, dobrote i ljepote ispod patine njihovih umjetničkih i znanstvenih djela. Makar u uspomeni, rekoh, jer ih je među nama sve manje, kao što mi reče jedan časni starac, sa uzdahom, na pogrebu moga prijatelja magistra Samuela Elazara: Eto, ode još jedan između nas. Svakog dana sve nas je manje. A ja pomislih: PRAVI LJUDI OSTAJU I TRAJU SA SVOJIM OBRAZOM I SVOJIM DJELIMA !
220